Monday, December 25, 2017
SVETLOBA
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Kurator: Eugen Borkovsky
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Autor projekta: Eugen Borkovsky
Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h
Opći predgovor:
"Boje su patnje svjetlosti" / Goethe.
Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.
Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.
Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.
U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.
Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.
U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.
Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.
Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.
Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.
Eugen Borkovsky, XII. 2017.
Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.
Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.
Eugen Borkovsky, 2017.
Općina Grožnjan / Comune di Grisignana
HDLU Istre
POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti
Otvorenje / Apertura:
22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Kurator: Eugen Borkovsky
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Autor projekta: Eugen Borkovsky
Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h
Opći predgovor:
"Boje su patnje svjetlosti" / Goethe.
Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.
Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.
Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.
U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.
Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.
U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.
Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.
Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.
Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.
Eugen Borkovsky, XII. 2017.
Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.
Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.
Eugen Borkovsky, 2017.
Općina Grožnjan / Comune di Grisignana
HDLU Istre
POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti
Otvorenje / Apertura:
22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT
SVETLOBA
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Kurator: Eugen Borkovsky
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Autor projekta: Eugen Borkovsky
Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h
Opći predgovor:
"Boje su patnje svjetlosti" / Goethe.
Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.
Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.
Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.
U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.
Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.
U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.
Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.
Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.
Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.
Eugen Borkovsky, XII. 2017.
Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.
Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.
Eugen Borkovsky, 2017.
Općina Grožnjan / Comune di Grisignana
HDLU Istre
POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti
Otvorenje / Apertura:
22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHTTHE LIGHT
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Kurator: Eugen Borkovsky
Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta,
petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana
SVJETLO / CHIARO
Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico
> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
> Autor projekta: Eugen Borkovsky
Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h
Opći predgovor:
"Boje su patnje svjetlosti" / Goethe.
Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.
Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.
Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.
U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.
Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.
U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.
Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.
Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.
Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.
Eugen Borkovsky, XII. 2017.
Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.
Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.
Eugen Borkovsky, 2017.
Općina Grožnjan / Comune di Grisignana
HDLU Istre
POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti
Otvorenje / Apertura:
22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHTTHE LIGHT
Subscribe to:
Posts (Atom)