http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=74787

Marija Vasiljev i Matjaž Borovničar u Grožnjanu

vrijeme: 04.02.2017. 19,00 mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus U subotu, 4. veljače, s početkom u 19 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, otvaraju se dvije samostalne izložbe – izložba Matjaža Borovničara 'Konceptualni nokturno' i samostalna izložba Marije Vasiljev 'Koračam'. Matjaž Borovničar se obraća slikarstvu paralelno s iskustvima u proširenim medijima. Slikarski akademizam u kojeg, čini se, ipak sumnja, on napušta prepuštajući se instinktivnom. Ovaj puta umjetnik prostor galerije oprema s tri vrste slika. Grupe se razlikuju prevladavajućim tonalitetima/kolorom. Veći dio radova manjeg formata postavljeno je u smislene grupacije. Među njima nailazimo na asocijativne siluete obraza. Slični nizovi izvedeni su s dvije grupe pozadina. Jedna je zagasita, tamno modra, a drugu grupu karakteriziraju svijetloplavi tonovi. Unutar postava nalazimo slike na kojima nema ljudskih obličja. Neki su formatom sukladni portretnim radovima. Ovdje je i nekoliko djela većih dimenzija koje odlikuje samo bogati raster. Dio njih određen je tonalitetom s portretnih slika, a nekoliko ih je naglašeno crvenih tonova.   Iako je moguće radove percipirati pojedinačno, ovdje nam se čini važniji dojam grupa ili cjelokupnog postava izložbe. Formalno, sve radove ujedinjuje pristup podlozi. Raznolikost je iskazana pojavljivanjem silueta lica. Na prvi pogled, ova disfunkcija nije jasna. No, unutar postava, stvari se usuglašavaju. U prostoru, crveni radovi postaju akcent, upozorenje. Kao da se promatrač koji nije doživio nizove plavih radova mora vratiti ispočetka. Kao da mu crvenilo snažno želi usmjeriti misli ka introspekciji i uživljavanju u promišljanja koja nudi umjetnik.(..)   (..) Iskaz u pristupu Marije Vasiljev izražajnost dobiva crtežom bliskim dječjem, spontanom izrazu. Na radovima je ponuđeno je prepoznavanje motiva. Umjetnica integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim doživljajem. Tako se pred nama nižu simbolične situacije koje moramo iščitavati poput rebusa. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije, promatrača dovode u nesigurnost dojma. Uporabljeno znakovlje uvodi naraciju kao stripovski element. Bez obzira na spontanost izvedbe, umjetnica misli na promatrača pa mu se povremeno obraća uklopljenim zapisima na nekom od južnoslavenskih jezika/pisama. Pregledavajući radove, pitamo se kada, gdje, zašto i kako se dogodilo. Veoma brzo shvatimo da je pred nama rezultat promjene prouzročen kretanjem, da se radi o putovanju, o prolasku stvari mimo nas. Pred nama je zabilježeno svjedočenje o dijalektičkoj teoriji sudjelovanja. Promatrač i objekti pokraj kojih se krećemo u interaktivnom su sustavu promjene. Oni su uvjetovani jedan drugim. Putanja putnika pretače se u kretanje okoline u suprotnom smjeru. Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Marija Vasiljev, nižući kadrove inicirane kretanjem, problematizira mijenu kao intimni događaj.(..) iz teksta Eugena Borkovskog, kustosa izložbe

(M.K., 02.02.2017)